Sigurno ste do sada čuli za ovo stanje organizma, jer se insulinskoj rezisteniciji sve više govori. Nažalost, sve više se o tome priča jer je sve veći broj ljudi pogođen ovom bolešću. Da stvar bude gora, nema ni starosnog ograničenja, odnosno, ova bolest se jednako javlja i kod mlađe i kod starije populacije, a sve češće i kod dece. U određenom smislu se smatra i bolešću modernog vremena, zato što savremen stil života na određen način i predstavlja uzrok razvoja ove bolesti u organizmu. U daljem tekstu saznajte detaljno šta je insulinska rezistencija, koji su mogući uzroci i kako se leči.
Šta je insulinska rezistencija?
Insulinska rezistencija je metaboličko stanje, odnosno, odbrambeni mehanizam organizma koji se manifestuje kroz povećan nivo insulina u krvi, što predstavlja posledicu otpornosti ćelija na insulin.
Da bi se razumeo razlog nastanka insulinske rezistencije, najpre treba objasniti koja je uloga insulina u organizmu. Insulin je hormon kojeg luči pankreas, a njegova osnovna funkcija je održavanje optimalnog nivoa glukoze u krvi, time što omogućava ulazak glukoze u ćelije, kojima je glukoza jedan od glavnih izvora energije. Raspoređivanjem glukoze u ćelije, insulin reguliše i rad mozga, budući da mozak kao jedan od najvažnijih izvora energije koristi upravo glukozu.
Šta se dešava kada se ove funkcije poremete? Kada ovaj savršeni mehanizam našeg organizma ne radi pravilno, dolazi upravo do insulinske rezistencije. Insulinska rezistencija se definiše otpornošću ćelija na insulin, što insulinu onemogućava da obavi svoju funkciju, pa usled toga kreće pojačano lučenje insulina. S obzirom na to da je njegova funkcija u ovom procesu da raspodeli količinu glukoze iz krvi u ćelije, ako do toga ne dođe, pankreas dobija poruku da treba da proizvodi još više insulina kako bi glukoza dospela u ćelije. Međutim, ćelije ne reaguju na insulin, glukoza se nagomilava u krvi i tada dolazi do prekomernog nivoa šećera u krvi.
Simptomi insulinske rezistencije
Iako vrlo često simptomi insulinske rezistencije u početku mogu biti prilično nespecifični i nejasni, trebalo bi obratiti pažnju ukoliko primetite javljanje neke od tegoba koje ćemo navesti u daljem tekstu. Ovi simptomi pokazali su se kao konzistentni i u najvećem broju slučajeva osobe za koje se kasnije ispostavilo da pate od insulinske rezistencije prijavili su ove simptome lekaru u nekom trenutku.
Važno je da budno pratite svoj organizam i dobro znate svoje stanje, kako biste mogli da prepoznate simptome koji za vas nisu uobičajeni, koji će vam predstavljati alarm da uradite analizu šećera u krvi i proverite svoje zdravlje.
Budući da je glukoza, kao što smo naveli, jedan od glavnih izvora energije, kada se ovaj proces u organizam ne odvija kako bi trebalo, ćelije ostaju bez svog izvora energije, zbog čega se prisustvo insulinske rezistencije najčešće izražava kroz manjak energije, hronični umor, iscrpljenost bez nekog specifičnog povoda, pospanost, a sledstveno tome i slabu koncentraciju.
Pored toga, insulinska rezistencija se može manifestovati i kroz sledeće simptome:
- Gojaznost (masne naslage naročito u predelu struka, stomaka i bokova)
- Pojačana glad i želja za rafinisanim ugljenim hidratima
- Povišen krvni pritisak i povišen nivo holesterola
- Pojačana i učestala žeđ
- Lako dobijanje na kilaži i pored pravilne ishrane, a teško mršavljenje
- Neredovni menstrualni ciklus
- Rasejanost, bezvoljnost, depresija
Iako svi navedeni simptomi nisu dovoljno objektivni, važno je da, ukoliko primetite prolongirano javljanje navedenih simptoma, krenete u proces ispitivanja zdravstvenosg stanja. Insulinsku rezistenciju upravao zbog nespecifičnih simptoma nije jednostavno prepoznati i otkriti, zato je od velike važnosti da na vreme uradite analizu krvi koja će pokazati nivo šećera i insulina u krvi i pomoći vam da u ranoj fazi otkrijete prisustvo insulinske rezistencije.
Ono što je takođe važno pomenuti jeste da je preventivna analiza krvi ključ za držanje zdravlja pod kontrolom. Ukoliko se insulinska rezistencija otkrije na vreme kada je u ranoj fazi, moguće je sprečiti dalji napredak bolesti pravilnom terapijom i promenim životnih navika. Ukoliko se insulinska rezistencija ne leči na vreme, ona se razvija i može dovesti do predijabetesa ili insulin-zavisnog dijabetesa (dijabetes tip 2).
Test za insulinsku rezistenciju
Insulinska rezistencija se inicijalno otkriva putem laboratorijskih analiza krvi, koje pokazuju nivo šećera u krvi. Za osobe koje sumnjaju na prisustvo insulinske rezistencije najvažnija su dva testa: osnovni test insulinske rezistencije i OGTT test (test opterećenja glukozom). OGTT, odnosno test opterećenja glukozom. Uzorak se radi iz krvi, u jutarnjim časovima (najbolje do 8h), i važno je da se 8 sati pre testa ne konzumira hrana i piće. Takođe je važno da osoba nije imala intenzivnu fizičku aktivnost 24 sata pretestiranja.
Procedura ovog testa zahteva malo vremena, odnosno ceo proces se izvodi oko 2-3 sata. Prvi uzorak testa se uzima na prazan stomak, a nakon toga za svrhu drugog uzorka pacijent pije koncentrovani rastvor glukoze, nakon čega se meri koncentracija šećera i insulina u krvi u intervalima koje je lekar propisao, a ukoliko nije onda su to vremena od 60 i 120 minuta. Dok testiranje traje, potrebno je da osoba miruje, ne jede, ne pije i ne puši. Nakon testiranja, dozvoljeno je konzumiranje uobičajenog obroka.
Kako se računa insulinska rezistencija?
Kod Osnovnog testa insulinske rezistencije meri se koncentracija glukoze u krvi, koncentracija insulina u krvi i HOMA indeksa (Homeostasis Model Assesment of Insulin Resistance).
HOMA indeks se računa na osnovu konecentracije glukoze i insulina iz nultog uzorka krvi.
Ove vrednosti služe za procenu funkcije beta-ćelija pankreasa i stepena insulinske rezistencije. Visoke vrednosti ovog indeksa ukazuju na prisustvo insulinske rezistencije.
HOMA indeks – šta je i koja je njegova uloga u računanju insulinske
HOMA indeks (Homeostasis Model Assessment of Insulin Resistance) je metod koji se koristi za procenu insulinske rezistencije, odnosno sposobnosti organizma da efikasno koristi insulin.
Insulinska rezistencija je stanje u kojem telo ne reaguje adekvatno na normalne nivoe insulina, što je čest problem kod osoba sa dijabetesom tipa 2 i predijabetesom. HOMA indeks pruža uvid u to kako telo koristi glukozu i insulin, te je važan alat u dijagnostikovanju i praćenju stanja kao što su dijabetes i metabolički sindrom.
Kako se računa HOMA Indeks?
HOMA indeks se izračunava koristeći nivo glukoze i insulina u krvi iz nultog (početnog) uzorka krvi. Ova merenja se obično ujutru, nakon noćnog gladovanja.
Značaj HOMA indeksa i referentne vrednosti
HOMA indeks omogućava procenu funkcije beta-ćelija pankreasa, koje proizvode insulin, i stepena insulinske rezistencije.
Normalne vrednosti HOMA indeksa variraju, ali visoke vrednosti obično ukazuju na prisustvo insulinske rezistencije, što može biti rani pokazatelj razvoja dijabetesa tipa 2.
Ovaj indeks se koristi u kliničkim istraživanjima i praksi kao jednostavan i koristan način za ocenu insulinske rezistencije kod pojedinaca.
Za tačnu dijagnozu i upravljanje insulinskom rezistencijom ili dijabetesom, važno je konsultovati se sa lekarom koji će analizirati HOMA indeks zajedno sa drugim dijagnostičkim testovima i kliničkim ocenama.
Kako se proverava insulinska rezistencija
Provera insulinske rezistencije je sveobuhvatan proces koji uključuje nekoliko koraka:
Pregled i anamneza pacijenta
Tokom anamneze, lekar će vas ispitati o simptomima koje osećate, kao i o ličnoj i porodičnoj istoriji bolesti. Na ovaj način lekar će imati važne informacije o potencijalnom riziku za insulinsku rezistenciju.
Lekar će zatim da obavi osnovni pregled koji obuhvata merenje krvnog pritiska i telesne mase. Ove mere mogu ukazivati na moguće rizike povezane s insulinskom rezistencijom.
Šećer u Krvi (Test Glukoze)
Ovaj test podrazumeva merenje nivoa glukoze u krvi nakon noćnog gladovanja.
Merenje nivoa insulina u krvi
Ovaj test takođe podrazumeva direktno merenje insulina u krvi nakon noćnog gladovanja. Visoki nivoi insulina mogu ukazivati na prisustvo insulinske rezistencije.
OGTT Test (Test tolerancije na glukozu)
Ovaj test procenjuje odgovor organizma na oralno unetu glukozu. Meri se koncentracija glukoze pre i nakon konzumiranja vodenog rastvora glukoze.
Homa indeks
Izračunava se na osnovu nivoa glukoze i insulina u krvi nakon noćnog gladovanja. Koristi se formula za procenu insulinske rezistencije.
Hemoglobin A1c Test (HbA1c)
Pokazuje prosečan nivo glukoze u krvi u poslednja 2 do 3 meseca i može se koristiti za dijagnozu predijabetesa ili dijabetesa.
Lipidni status
U pitanju je grupa testova kojima se utvrđuju koncentracije holesterola i triglicerida u krvi, što može biti značajno za dijagnostikovanje insulinske rezistencije.
Koliko dugo se čekaju rezultati testa na insulinsku rezistenciju
U poliklinici i laboratoriji Millenium Medic možete obaviti sve ove preglede i analize bez čekanja ((Test glukoze u krvi i OGTT test, HbA1c i lipidni status), a rezultate dobijate istog dana.
Naše stručno osoblje vam stoji na raspolaganju za sve informacije oko testiranja i zakazivanja. Pravovremeno otkrivanje insulinske rezistencije ključno je za efikasno upravljanje i prevenciju mogućih komplikacija povezanih sa ovim stanjem.
Lečenje insulinske rezistencije
Dobra vest je što se insulinska rezistencija može držati pod kontrolom, postupak lečenja se odnosi na uzimanje prepisane terapije. Ipak, za to je potrebno na vreme se podrgnuti testovima i svim potrebnim analizama, kako bi se bolest otkrila u ranoj fazi. Važno je delovati preventivno i voditi brigu o svom zdravlju odlaskom na redovne kontrole, preglede i analize. Takođe, važno je reagovati odmah ukoliko primetite javljanje određenih simptoma, jer vam taj postupak može pomoći da otkrijete eventualne komplikacije i na vreme ih rešavate.
Ishrana u slučaju insulinske rezistencije
Budući da su prekomerna težina i neaktivnost mogući faktori razvoja ove bolesti, potrebno je regulisati ishranu tako da se iz nje eliminiše nezdrava, prerađena hrana prepuna šećera i ugljenih hidrata i uvođenje fizičke aktivnosti u svakodnevicu. Osoba koja ima insulinsku rezistenciju bi trebalo da konzumira hranu sa niskim glikemijskim indeksom, hranu prirodnog porekla, bogatu vlaknima, proteinima i zdravim mastima.